Kanada zemlja po meri čoveka

 

 

Po prostranstvu, Kanada je jedna od najvećih zemalja na svetu i prostire se od Atlantika do Pacifika, na prostoru od 9.970.000,00 kvadratnih kilometara. Na tom ogromnom prostoru živi oko 34 miliona stanovnika, najčešće engleskog i/ili francuskog porekla sa velikim brojem doseljenika iz dugih evropskih i vanevropskih zemalja.

Prvi doseljenici u Kanadi bili su Francuzi i Englezi koji su dali karakter i institucije ovoj severnoameričkoj državi, kao i dva zvanična državna jezika: engleski i francuski. Humanitarna politika Kanade otvorila je vrata imigrantima i izbeglicama sa svih kontinenata i stvorila multikulturni mozaik ove zemlje.

Poznata nekada kao zemlja drvodelja i tegljača, Kanada vremenom postaje sinonim ekonomskog prosperiteta, besprekorne socijalne zaštite i ljudske tolerancije.

Kanada je zemlja koja ima 10 provincija i tri teritorije. Glavni grad je Otava koja se nalazi u vrlo živopisnom predelu provincije Ontario. Oko 80 % ukupnog stanovništva živi u pojasu do 300 kilometara od granice sa Sjedinjenim Američkim Državama a 89 % površine Kanade je nenaseljeno.

Državne institucije Kanade formirane su na tri nivoa vlasti: federalnom, provicijskom i opštinskom. Svaki nivo vlasti se finansira prihodom od poreza koji plaćaju gradjani. Federalne vlasti su odgovorne za spoljnu politiku, narodnu odbranu, bankarstvo i monetarnu politiku, brodarstvo, ribolov, trgovinu, krivično zakonodavstvo, useljavanje, poreze i sl. Provincijske vlasti su odgovorne za izvesne odredbe krivičnog i gradjanskog zakonodavstva, za pravo svojine, za školstvo i zdravstvo, za uslove rada i socijalne službe, provincijske vizne programe i sl. Opštinske vlasti su odgovorne za stvari lokalnog karaktera kao što su: održavanje puteva, ulične komunalije, javna čistoća, protivpožarna zaštita i sl.

Osnovno i srednje obrazovanje je besplatno a školovanje na koledžima i fakultetima se plaća. Za kanadske državljanje i useljenike školarina je od 1.700,00 do 3.500,00 kanadskih dolara godišnje a ponegde i više, što zavisi od vrste obrazovne institucije. Za strane studente školarina je od 7 do 8 puta veća i kreće se uobičajeno od 10.000,00 do 17.000,00 kanadskih dolara, pa i više.

Zdravstveni sistem je jedan od najmodernijih u svetu. Medicinske usluge su besplatne. Naravno, pojedini specijalni zahtevi se naplaćuju.

Socijalni sistem, zajedno sa švedskim socijalnim sistemom, je najhumaniji na svetu. Obezbedjena je zaštita svim kategorijama stanovništva.

Stopa nezaposlenosti varira između 3,5 do 9,5% zavisno od provincije i teritorije. Pri zapošljavanju akcenat je na stručnosti i spremnosti za stalno obrazovanje i usavršavanje. U decembru 2018-te godine zabeležen je rekordan pad stope nezaposlenosti, na svega 5,5%. To je najniža stopa nezaposlenosti od 1976 godine.

Tokom poslednjih decenija Kanada je po statistici Ujedinjenih nacija više puta bila proglašavana najboljom zemljom na svetu za život. Ujedinjene nacije su izvršile rangiranje uzimajući u obzir 42 faktora, medju kojima su: zdravstvo, obrazovanje, životna okolina, ekološka zaštita, sloboda akcija i kretanja, životni standard, prosperitet, sigurnost i sl. Kanada je postigla tako visok rang zahvaljujući, pored ostalog, i svojoj selektivnoj imigracionoj politici.

 

IMIGRACIONA POLITIKA

 

Kanada je zemlja imigranata, otvorena za svakoga ko je spreman da svojim emancipovanim nacionalnim identitetom upotpuni kosmopolitski multikuturalizam zemlje. Za razliku od velikog broja razvijenih zemalja, Kanada neguje kulturološki mozaik, gde je svakom omogućeno da, bez bojazni od asimilacije zadrži i bude ponosan na svoje poreklo.

Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu i veoma dobro razradjenim sistemima u sprovodjenju imigracione politike, Kanada se od početka ovog veka, sa pet miliona stanovnika, uvećala na trideset tri miliona stanovnika. Najveći broj imigranata je pristigao u periodu 1954-1973 godine u vreme njenog velikog ekonomskog rasta. Imigranti su dolazili iz različitih delova sveta.

Primera radi, 1956 godine 58 % svih imigranata pristiglih u toj godini, bilo je iz zapadnoevropskih zemalja. Tokom 1973 godine, kanadska Vlada je počela da smanjuje broj imigranata. Tako je od ukupno 249.000,00 imigranata u 1973 godini, taj broj opao na 90.000,00 u 1983 godini. Povećanje broja imigranata beleži se od 1986 godine pa je u periodu 1992-2012 godine, broj imigranata povećan na od 220.000,00 do 240.000,00 godišnje, da bi u 2018-toj dostigla 300.000 godišnje.

Imigraciona politika Kanade je u nadležnosti Federalne vlade a i provincijskih vlada, a sa posebnim izuzetkom Kvebeka, saglasno Ugovoru Federalne vlade i Kvebeka.

Imigracionu politiku sprovode Imigracioni centri u Kanadi (Immigration and Citizenship Centres) i Imigraciona odeljenja diplomatsko-konzularnih predstavništava van Kanade.

 

CILJEVI IMIGRACIONE POLITIKE

 

Ciljevi Imigracione politike Kanade su postavljeni veoma precizno i figuriraju i u novim i u starim zakonskim aktima. Navodimo najznačajnije:

1. Promocija nacionalnih i medjunarodnih interesa Kanade a to uključuje i odredjivanje broja i strukturu imigranata, bazirano na potrebama Kanade.

2. Obogaćenje kanadske kulturne i socijalne baštine i očuvanje dvojezičnosti (engleski i francuski).

3. Povezivanje familije (oni koji su u Kanadi sa onima koji su van Kanade).

4. Kooperacija svih nivoa vlasti (naročito provincijskih) u programima za nastanjivanje i prijem imigranata.

5. Pospešivanje ulaska posetilaca u cilju unapredjenja trgovine, turizma, kulture i nauke.

6. Obezbedjivanje zaštite posetilaca i imigranata u Kanadi (da ne budu predmet diskriminacije) saglasno Povelji o pravima i slobodama Kanade.

7. Ispunjavanje medjunarodnih obaveza prema izbeglicama i ugroženim licima, saglasno humanitarnoj tradiciji.

8. Pospešivanje jake ekonomije i prosperiteta Kanade.

9. Zaštita zdravlja, sigurnosti i dobrih običaja Kanade.

10. Poštovanje medjunarodnih pravila i zakona sa zabranom ulaska nepoželjenih lica u Kanadu.